Pozdrav sa bardo ravni


Svako stoji sam
U srcu svijeta
Proboden jednom zrakom sunca
I večer je već tu

Ja nisam prošlost, ja nisam ni budućnost
Ja sam mir i tuga zamagljenog pogleda
Plavi na obzoru dim

Ja se ne smijem, ja ni ne plačem
Ja ne postojim u sjenci rascvjetalih bagrema
Spreman na zaborav

Sumorne ceste iz klupka raspletene vode me
Vode me niotkuda, nikuda
Kroz mračni smijeh ponora

Prozirno lice odaje premorenog ratnika
Što pozdrav nosi bakljom obasjan
Sa bardo ravni

Dolazim kao šapat...