Pozdrav sa bardo ravni
Svako stoji sam
U srcu svijeta
Proboden jednom zrakom sunca
I večer je već tu
Ja nisam prošlost, ja nisam ni budućnost
Ja sam mir i tuga zamagljenog pogleda
Plavi na obzoru dim
Ja se ne smijem, ja ni ne plačem
Ja ne postojim u sjenci rascvjetalih bagrema
Spreman na zaborav
Sumorne ceste iz klupka raspletene vode me
Vode me niotkuda, nikuda
Kroz mračni smijeh ponora
Prozirno lice odaje premorenog ratnika
Što pozdrav nosi bakljom obasjan
Sa bardo ravni
Dolazim kao šapat...